Zaštitnik na skupu "Modeli deinstitucionalizacije i zaštite mentalnog zdravlja u zajednici"

Deinsititucionalizacija osoba sa invaliditetom mora da bude praćena mjerama za povećanje njihovog kapaciteta za donošenje odluka, kazao je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković.

On je danas govorio na otvaranju okruglog stola „Modeli deinstitucionalizacije i zaštite mentalnog zdravlja u zajednici“, koji su organizovali Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA,  a na kom je predstavljen istoimeni Izvještaj. Skup je posvećen pronalaženju rješenja za deinstitucionalizaciju gotovo trećine pacijenata Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru, koji tamo i dalje borave iako više ne postoji potreba za njihovim bolničkim liječenjem.

Zaštitnik je ocijenio  da je Izvještaj, posmatran u cjelini, kvalitetan i da su u njemu dati zaključci koji odražavaju stvarno stanje u Crnoj Gori u pogledu zaštite zdravlja osoba sa mentalnim smetnjama ili mentalnim oboljenjima i ostvarivanje njihovih prava, kao i preporuke za izbor modela za izmještanje ovih osoba iz institucija i ostvarivanje zaštite njihovog mentalnog zdravlja u zajednici.

 „Saglasan sam sa ocjenama iz Izvještaja o potrebi izmještanja tzv socijalnih pacijenata iz Specijalne bolnice za psihijatriji u Kotoru. Na to smo ukazali još 2011. godine u Posebnom izvještaju o zaštiti prava osoba smještenih u institucijama.  Taj naš stav godinama ponavljamo u Godišnjim izvještajima pozivajući nadležne organe da se postupi po našoj preporuci“, rekao je Baković.

On je ukazao i na potrebu izmještanja odjeljenja za sudsku psihijatriju iz Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru.

„Podsjećam na naše preporuke iz 2011. godine i kasnijih godišnjih izvještaja Institucije Ombudsmana Crne Gore. Rješavanje ovog problema ne trpi odlaganje, jer bolnica u Kotoru nema dovoljno prostora za smještaj osoba kojima je izrečena mjera bezbjednosti obaveznog liječenja u zdrastvenoj ustanovi, niti zadovoljava bezbjedonosne uslove“, kazao je Zaštitnik.

On je dodao da u Crnoj Gori ne postoje potpune evidencije o broju osoba sa mentalnim smetnjama koje su smještene u institucije, o broju lišenja poslovne sposobnosti punoljetnih osoba i produženju roditeljskog staranja nad djecom koja stiču punoljetstvo.

„Član 40 Zakona o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica predviđa mogućnost premještanja osoba iz psihijatriskih  ustanova u ustanove socijalne zaštite. Zato treba imati u vidu da se deinstitucionalizacija ne smije pretvoriti u puko premještanje osoba iz specijalne psihijatriske bolnice u Kotoru u ustanove socijalne zaštite“, upozorio je Zaštitnik.

Prema rijelima Zaštitnika, osobe sa mentalnim oboljenjima i intelektualnim smetnjama decenijama su bili višestruko diskriminisane u odnosu na ostale građane pa i u odnosu na ostale grupe osoba sa invaliditetom – senzorne i fizičke, iz osnovnog razloga što im nijedan zakon nije priznavao status invaliditeta, pa je ostvarivanje njihovih prava bilo otežano.

On je podsjetio da je Crna Gora ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom i time preuzela međunarodnu obavezu usklađivanja svog zakonodavstva sa Konvencijom i praksom nacionalnih institucija u skladu sa standardima Konvencije. Zaštitnik je ukazao da se u skladu sa Konvencijom kao lica sa invaliditetom smatraju i osobe koje imaju mentalna, intelektualna ili senzorna oštećenja.

„Do ratifikacije ove Konvencije zaštita prava mentalno oboljelih osoba i osoba sa mentalnim smetnjama uglavnom se temeljila na medicinskom modelu,  međutim ovaj model je prevaziđen, a međunarodno pravo i standardi se zasnivaju na socijalnom modelu, prema kome “invalidnost” proističe, prije svega iz propusta društvene sredine da se prilagodi potrebama i  težnjama ljudi sa invaliditetom, a ne iz nesposobnosti ljudi sa invaliditetom da se prilagode okruženju“, kazao je Baković.

Zaštitnik Baković podsjetio je da je institucionalizacija osoba sa mentalnim smetnjama i mentalnim oboljenjima u Crnoj Gori dominantan model.

„Ona poništava mogućnost izbora jer ovim osobama treba podrška u svakodnevnom životu, a one je nemaju, osim da žive u ustanovi. Posledica života u ustanovi urušava sposobnost pojedinca da donosi odluke. Zato deinsititucionalizacija mora da bude praćena mjerama za povećanje kapaciteta osoba za donošenje odluka“, poručio je on.

Zaštitnik je podsjetio na loš i tragičan primjer premještanja osobe iz Specijalne psihijatriske bolnice u Kotoru u Dom starih u Bijelom Polju u 2016.godini.

“ Ovaj poznati primjer treba da bude pokazatelj donosiocima odluka prilikom opredjeljenja za model deinstitucionalizacije, kako se deinstitucionalizacija ne može i ne smije sprovoditi“, poručio je on.

Izvještaj „Modeli deinstitucionalizacije i zaštite mentalnog zdravlja u zajednici” izradila je Dragana Ćirić-Milovanović, psihološkinja i ekspertkinja u oblasti prava osoba sa mentalnim invaliditetom.

Izvještaj sadrži prikaz različitih modela deinstitucionalizacije i primjera dobre prakse iz drugih zemalja, kao i listu preporuka prilagođenih stanju u Crnoj Gori. Izvještaj se temelji na činjenici da je Crna Gora ratifikacijom Konvencije za prava osoba sa invaliditetom i njenog Opcionog protokola 2009. godine preuzela obavezu da shodno odredbama člana 19 Konvencije sprovede proceduru deinstitucionalizacije i svim osobama sa invaliditetom omogući život u zajednici uz odgovarajuću podršku.

Na skupu su govorili i Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica HRA, Ervina Dabižinović, psihološkinja Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, Alma Drešević generalna direktorka Direktorata za zdravstvenu zaštitu Ministarstva zdravlja, Goran Kuševija, direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu Ministarstva rada i socijalnog staranja, Dragan Čabarkapa, direktor ZU Specijalne bolnice za psihijatriju “Dobrota” u Kotoru i Marko Đelović, koordinator Caritasa Barske nadbiskupije.