Osobe sa invaliditetom jedna od najranjivijih kategorija društva

Osobe sa invaliditetom jedna su od najranjivijih kategorija društva, koja se suočava sa brojnim problemima i preprekama u ostvarivanju prava i jednakosti.

Povodom 03.decembra, Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore podsjeća da su ove osobe izložene diskriminatornom tretmanu zbog nepristupačnog fizičkog okruženja, informacija, komunikacija i javnog saobraćaja, neadekvatne politike zapošljavanja, manjka usluga servisa podrške kao i nedovoljne primjene instituta afirmativne akcije i razumnog prilagođavanja. Stoga, uprkos zajedničkim naporima nadležnih organa i organizacija civilnog društva u ovoj oblasti mora se više i efikasnije raditi kako bi OSI mogle na kvalitetan način da zadovolje sve zdravstvene, obrazovne, socijalne i druge potrebe.

Iako je uspostavljen dobar zakonodavni okvir za zaštitu od diskriminacije osoba sa invaliditetom, ovu oblast karakteriše nepotpuna primjena propisa, a zabrinjava činjenica da u budžetu nema jasnih i prepoznatljivih linija za sprovođenje zakona, politika i programa za ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom, te posebno za primjenu Strategije za integraciju osoba sa invaliditetom. Akcioni plan za prilagođavanje 13 prioritetnih objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu licima smanjene pokretljivosti i licima sa invaliditetom za 2014. godinu, do sada je rezultirao prilagođavanjem samo pet objekata.

Još uvijek nije uspostavljena jedinstvena baza o osobama sa invaliditetom, a one same često trpe posljedice diskriminacije u odnosu na vrstu oštećenja ili invaliditeta, stepen oštećenja, vrijeme i uzrok nastanka, godine starosti i svrhu za koju se utvrđuje invaliditet. Nepostojanje akta o jedinstvenom tijelu vještačenja, koji prepoznaju uporedni pravni sistemi, nerijetko predstavlja prepreku u ostvarivanju prava u svim područjima društvenog života u kojima se ona priznaju na temelju nalaza i mišljenja tijela za vještačenje.

Neupitna je i potreba mijenjanja propisa kojima se utvrđuje potpuno ili djelimično oduzimanje poslovne sposobnosti na neodređeno vrijeme i zamijeniti ga modelom koji neće prepoznavati potpuno lišenje poslovne sposobnosti, niti lišenje na neodređeno vrijeme, već razvijati model odlučivanja uz podršku.

Osobama sa invaliditetom još uvijek nije omogućeno da efektivno učestvuju u postupcima pred organima javne vlasti, pa usljed nepristupačnog fizičkog okruženja i nepristupačnih informacija i komunikacija (Brajevo pismo, tumačenje znakovnog jezika, alternativni načini komunikacije, lako čitljivi formati) bivaju uskraćeni da učestvuju u postupku u punom kapacitetu stranke. Zaštitnik u svojim izvještajima ukazuje i na mali broj pokrenutih sudskih postupaka za zaštitu od diskriminacije

osoba sa invaliditetom, što ukazuje na moguću nedovoljnu informisanost o pravima i raspoloživim

mehanizmina zaštite.

Posebno zabrinjava podatak iz Strategije za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti u Crnoj Gori da blizu 60% osoba sa invaliditetom živi na granici siromaštva ili ispod nje, što govori da ova populacija spada u najsiromašnije i najmarginalizovanije društvene grupe. Pored navedenih problema, iz organizacija osoba sa invaliditetom ukazuju i da ne mogu da ostvare većinu usluga podrške za život u zajednici, kakve su personalna asistencija, pomoć u kući, tumačenje i prevođenje na znakovni jezik i druge usluge koje doprinose deinstitucionalizaciji i samostalnom životu.

Uočljiv je napredak u sprovođenju inkluzivnog obrazovanja i unapređenju zakonodavnog okvira u cilju osiguranja jednakih mogućnosti obrazovanja za sve osobe sa smetnjama i teškoćama u razvoju, odnosno odrasle sa invaliditetom.

U instituciji Zaštitnika zapaža se trend povećanog broja pritužbi u ovoj oblasti, a u posljednjem izvještaju o radu Zaštitnik je dao više preporuka za unapređenje stanja:

-- Da se usvoji strategija pristupačnosti i akcioni plan sa efikasnim mehanizmom za praćenje, indikatorima i razumnim vremenskim rokovima za uklanjanje arhitektonskih barijera; -- Da se ulože dodatni napori na obezbjeđenju ne samo pristupačnosti objekata i površina u javnoj upotrebi, već pristupačnosti javnog prevoza, informacija i komunikacija radi potpunog uključivanja u život zajednice; -- Da se primijeni koncept razumnog prilagođavanja i univerzalnog dizajna u skladu sa Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom i propišu efikasne i odvraćajuće sankcije za nepoštovanje zakonskih obaveza; -- Da se obezbijedi održivo finansiranje i jednaka dostupnost servisa podrške osobama sa invaliditetom radi unapređenja kvaliteta života i sprječavanja institucionalnog “zbrinjavanja”; -- Da se u potpunosti usklade propisi sa Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom i postojeći režim stavljanja pod starateljstvo zamijeniti modelom odlučivanja uz podršku; - Da se donese akt o ustanovljavanju jedinstvenog tijela vještačenja kojim bi se propisao način utvrđivanja mentalnih, intelektualnih, senzornih oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti i nivoa potpore preostale radne sposobnosti osoba sa invaliditetom i uspostavi jedinstvena (centralna) baza podataka o osobama sa invaliditetom; -- Da se podaci o osobama sa invaliditetom prikupljaju i strukturiraju prema pripadnosti polu (žene), godinama starosti, vrsti oštećenja, porodičnoj situaciji i mjestu prebivališta; -- Da se nastaviti sa podizanjem svijesti u cilju ohrabrenja osoba sa invaliditetom da prijave svaki oblik diskriminacije, uznemiravanja i nasilja.

Iako je ovaj datum prilika za skretanje pažnje na probleme i izazove sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom, Zaštitnik poziva javnost da briga za najranjivije sugrađane ne bude samo dio obaveza nadležnih, već svakodnevan odnos podrške, uključivanja i razumijevanja.