×
 

Objediniti društvene, ekonomske i političe resurse u cilju dostizanja rodne ravnopravnosti

 

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore poziva sve društvene aktere na objedinjavanje društvenih, ekonomski i političkih resursa u cilju daljeg napretka u realizaciji mjera zakonodavne, administrativne i operativne prirode, kojima se doprinosi daljem jačanju i reafirmaciji rodne ravnopravnosti.

To je, između ostalog, bila jedna od poruka zamjenika Zaštitnika Siniše Bjekovića tokom izlaganja na desetom zasijedanju  „Ženskog parlamenta“, na Međunarodni dan žena 08.mart. Zasijedanje je bilo posvećeno razmatranju položaja žena na Zapadnom Balkanu u kontekstu usvajanja Rezolucije o pravima žena na Zapadnom Balkanu (Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makednija, Albanija i Kosovo) na sjednici Odbora za prava žena i jednakost polova (FEMM) Evropskog parlamenta.

Prema njegovim riječima, donošenje Rezolucije o pravima žena Zapadnog Balkana jasan je signal koji upućuje na dvije izuzetno važne poruke tog dokumenta.

“Prvo, da je rodna ravnopravnost, odnosno ravnopravnost polova temeljno načelo i jedno od ključnih ljudskih prava i sloboda koji se garantuju u EU; i drugo, da je put razvoja zemalja Zapadnog Balkana u stvari mapa puta evropskih integracija zasnovana na stremljenju svih država sa ovih prostora u namjeri da svoju perspektivu vežu za jedinstveni prostor utemeljen na istim vrijednostima”, naveo je zamjenik Zaštitnika.

On je ukazao da se žene u crnogorskom društvu još uvijek suočavaju sa izazovima nejednakosti i da dostizanje ravnopravnosti u svim sferama društvenog i političkog života mora ostati u vrhu prioritetnih ciljeva države.

Bjeković je podsjetio da je i sama uloga žene u državi, društvu i porodici bitno promijenjena.

“ To se naročito ogleda u dvije specifične kategorije - neformalni i formalni rad i ekonomski položaj porodice i njenih članova. Žena majka, žena supruga, žena sestra, sada su i nesumnjivi ekonomski resurs, jer pored sociološke i kulturološke obaveze prema užoj i široj porodici kojoj treba biti odana i posvećena, ona je danas i ekonomski činilac jer bez njenog formalnog rada status porodice je najčešće i u praksi neodrživ”, rekao je zamjenik.

Najavljujući uskoro objavljivanje istraživanja Zaštitnika „Istine i zablude o diskriminaciji“, Bjeković je saopštio da je ono pokazalo da građani percipiraju da je diskriminacija prema ženama i dalje visoko izražena, što ih sa osobama sa invaliditetom, LGBTIQ populacijom i onima koji žive u nerazvijenim i ruralnim područjima, čini grupom koja se nalazi među najviše izraženima u riziku od diskriminacije.

On je podsjetio da u Inicijalnom izvještaju Grupe eksperata za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (GREVIO) za Crnu Goru iz 2018. godine stoji da je najviše pažnje u zakonodavstvu i kreiranju politika posvećeno nasilju u porodici, “a da mjere koje se bave ostalim oblicima nasilja nad ženama tek treba da postignu isti nivo sveobuhvatnosti, naročito po pitanjima prisilnog braka, silovanja i proganjanja”.

Zamjenik Bjeković je rekao da sudska statistika i dalje ukazuje kontinuirani trend ili čak porast broja predmeta iz ove oblasti, naročito kada su u pitanju prekršaji iz oblasti koje pokriva Zakon o zaštiti od nasilja u porodici.

Prema njegovim riječima, kada je u pitanju odlučan odgovor na nasilje u porodici izazov još uvijek pričinjava pravilno odmjeravanje sankcija, koje će srazmjerno počinjenom djelu pogoditi počinioca, biti efektivne i odvraćajuće.

“Iako je to teško prihvatljiva činjenica za tradicionalnu sredinu, kakva jeste i Crna Gora, mjere udaljenja iz prostora za stanovanje, zabrana prilaska i druge mjere prilagođene konkretnom slučaju i konkretnom nasilniku, nemaju samo represivnu, niti preventivnu funkciju, već šalju jasnu društvenu poruku da se nasilje ne toleriše i da ne može proći bez sankcije”, kazao je zamjenik Bjeković.

On je podsjetio da je Zaštitnik  krajem prošle godine prema resornom Ministarstvu inicirao izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, sa ciljem omogućavanja oštrijih sankcija – “ kada na to upućuju okolnosti svakog slučaja ponaosob, čime se otvara put za adekvatnu kaznenu politiku i sudsku intervenciju kao dio represivne, ali i preventivne intervencije u svrhu suzbijanja i eliminacije ove pojave”.