Saopštenje povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom

Povodom 3. decembra, Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore ukazuje da se ta kategorija stanovništva još uvijek nalazi na marginama društva, iako se u javnosti stvara utisak da se njihovi problemi rješavaju, naročito u posljednje vrijeme. Ne osporavajući izvjestan napredak, Zaštitnik sa dužnom pažnjom prati ovu oblast i nalazi da još postoje brojni problemi, od onih koji se tiču fizičkih barijera (nepristupačnosti objekata u javnoj upotrebi) pa do nedostataka vezanih za obrazovanje, zapošljavanje i radnu rehabilitaciju, socijalne servise, zdravstvene usluge i drugo.

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, 3. decembar, obilježava se od 1992. godine, kada je Generalna skupština UN usvojila rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju na obilježavanje tog datuma s ciljem da se unaprijedi i omogući osobama sa invaliditetom jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno učešće u društvu.

S obzirom na brojne probleme sa kojima se ova marginalizovana grupa suočava, kao i da po nekim procjenama u Crnoj Gori postoji oko 70.000 osoba sa invaliditetom, evidentno je da samo nekoliko pokrenutih sudskih postupaka ne odražava prirodu i obim ugroženosti njenih prava.

U svakodnevnoj potrazi za statističkim pokazateljima, brojkama kojima se identifikuju problemi, projektuju ciljevi, usaglašavaju indikatori, prate rezultati, skoro po pravilu previđamo jedinke, ljudska bića zaboravljena u svijetu brojeva i na marginama društvene stvarnosti. U ovakvim danima, posvećenim osobama iz ranjivih slojeva društva, trudimo se da ukažemo pažnju i obilježimo njihov dan bojama naše stvarnosti. To je prilika da se zapitamo da li smo svjesni da ne tako daleko od nas, skriveni u sjeni nagomilanih društvenih problema, strpljivo, godinama, često neopaženo, žive svoj život uskraćen za dio svojih psihičkih ili fizičkih aktivnosti, marginalizovani i ostavljeni, nerijetko na rubu egzistencije. Stigma, predrasude, negativna tradicija, osporavanje, sve su to pojavni oblici koje položaj osoba sa invaliditetom čine još gorim od onog kakav on objektivno već jeste.

Vraćajući se za trenutak na teren statistike, čini se da ni u toj sferi ne postoje egzaktni pokazatelji o ukupnom broju, stepenu invaliditeta i drugim karakteristikama ovih osoba, a upravo preko njih se stiže do utvrđivanja statusa i projekcije mogućnosti, koje stoje ili bi barem trebali stajati na raspolaganju jednako kao i ostalim članovima/cama zajednice.

I pored toliko zakona, strategija, planova i drugih instrumenata pravnog i političkog poretka, realni društveni pokazatelji u kontinuitetu bilježe dokaze zanemarivanja, ignorisanja, te eliminacije iz procesa donošenja brojnih vitalnih odluka kojima se odlučuje, ne o tuđim, već o njihovim ličnim pravima i - zašto jasno ne reći – obavezama koje imaju kao i drugi članovi zajednice.

Iako se na društvenu površinu polako probija istina o vrijednostima, kapacitetima i zahtjevima osoba sa invaliditetom, i dalje su vidljive nejednakosti društva koje civilizacijske tekovine, odnosno poštovanje ljudskih prava i sloboda ne dozvoljavaju. Nejednak tretman samo zbog toga što su po nekom svom fizičkom i/ili psihičkom potencijalu manje aktivni nego ostatak društva, bez ikakvog opravdanja ili uporišta u pravu, čini osobe sa invaliditetom jako ranjive i bez jasne perspektive, a ujedno predstavljaju diskriminaciju kao pravni i sociološki fenomen.

Na kraju, institucija Zaštitnika poziva sve članove društvene zajednice da ne skreću pažnju sa ovih osoba i da poštuju njihove potrebe, kako bi zavrijedili njihovo povjerenje i opravdali očekivanje- da budu jednako vrijedni koliko i oni koji ih malo ili nedovoljno primjećuju u svojoj blizini. U ostalim segmentima odgovornost snosi država, ne isključujući i sankcije, kada izostanu svi drugi pokušaji korigovanja nedozvoljenog stanja ili ponašanja.

Povodom 3. decembra, predstavnici Institucije prisustvovali su obilježavanju 15 godina rada NVO ADRIA iz Bara, koja se bavi zagovaranjem prava lica sa invaliditetom, pružajući podršku njihovom radu i inicijativama za deinstitucionalizaciju i socijalizaciju osoba sa invaliditetom, u cilju jačanja njihovih kapaciteta i uključivanju u društvene tokove.