Djeca i mediji

Uticaj medija na djecu

Mediji se razvijaju veoma brzo tako da  djeca bivaju podložna njima već u prvim godinama svog života, a nadalje uticaj medija na djecu postaje sve veći. Oni se nalaze svuda oko njih: u kući, automobilu, na ulici a navikavanje na medije dešava se brzo i neprimijetno. Mobilni telefoni su , vremenom, postali multimedijalni uredjaji, dostupni svim generacijama, a  njima se moze ne samo telefonirati vec i pratiti tv program, slusati radio, koristiti internetom… Uticaj medija na živote djece se s godinama povećava jer se i povećeva broj i vrste medija.  Kako u poslu, tako i u slobodnom vremenu, svi konzumiramo medije i podliježemo njihovom uticaju. Nezamislivo je provesti dan bez omiljenih tv sadrzaja, čitanja štampe, surfovanja internetom…

Mediji utiču na  formiranje mišljenja ljudi u društvu i  veoma su važni za obrazovanje sistema vrijednosti i stavova, naročito djece. Svako dijete je u većoj ili manjoj mjeri svakodnevno izloženo njihovom uticaju. Sve manje je onih koji slobodno vrijeme provode napolju, u igri sa drugom djecom, a sve više djece koja sate provode uz internet, u tzv. virtuelnom svijetu i uz tv programe, čiji sadržaji nijesu prilagođeni njihovoj životnoj dobi. Djeci se nudi lepeza sadržaja, mahom reality programa čiji akteri bivaju obrazac za njihovo ponašanje.  Poruke i slike koje se plasiraju putem medija ostaju upečatljive u memoriji djece pa često imamo slučajeve oponašanja nečeg viđenog, pri tom nemajući potpunu svijest o značaju i mogućim posljedicama. Nerijetki su slučajevi oponašanja scena iz filmova i serija, koji se emituju u terminima kada je budna pažnja djece, a koji ljudima daju vanprirodne moći, tako da ,ne shvatajući moguće posljedice, djeca bivaju povrijeđena sama od sebe ili pak od strane drugog djeteta. Sve je manje sadržaja koji su vaspitno-obrazovnog karaktera, u kojima učestvuju sama djeca i nadmeću se svojim znanjem, sadržaja u kojima djeca kreiraju program i obrađuju one teme koje su primjerene njima samima. Sve je manje djece koja slobodno vrijeme provode citajuci knjige i obavezne skolske lektire. Oni se mahom opredjeljuju za citanje skracenih sadrzaja koji se nude na interneru a, nerijetko, i za prepisivanje istih umjesto sopstvenog prepricavanja djela.

Djeca dospijevaju u žižu interesovanja, pojavljuju se na naslovnim stranama i u udarnim informativnim emisijama kada su žrtve nasilja ili kada su sami počinioci kažnjivih djela. Pritom se isticu negativni aspekti njihovog ponasanja, porodicne prilike, podaci o zdravstvenom stanju ili se daju nestrucne procjene ponasanja i karaktera, sto moze stetiti razvoju djeteta. U tim slučajevima, često ,bivaju otkriveni njihovi identiteti kroz objavljivanje imena, prezimena  i fotografije djece ili pak kroz objavljivanje punog imena i prezimena njihovih roditelja, brace,sestara. Neprimjereno izvjestavanje medija moze dodatno traumatizovati djecu i uticati na njihov razvoj, izazvati nezeljene reakcije i osudu okoline, uciniti njihovu intimu dostupnom a mozda cak i ugroziti njihovu sigurnost. Zabrinjavajuce je sto povjerljive informacije, kojima mogu raspolagati samo policija, zdravstveni i socijalni radnici,koji su duzni da ih cuvaju kao sluzbenu tajnu, dospijevaju do novinara i bivaju objavljeni.

U medijima se pojavljuju ljudi koji ne promovišu kulturu jezika, govora i pravilne akcentacije, unoseći u standardni jezik nestandardne naglaske, žargonizme, vulgarizme i još mnogo toga čime se jezik naružuje. Osim toga, sve češća je upotreba stranih riječi čak i onda kada za taj termin postoji adekvatan naziv u našem jeziku.

Uloga medija ima, svakako, i svoju pozitivnu stranu. Mediji u velikoj mjeri doprinose podizanju nivoa svijesti o vaznosti zastite prava djeteta. Novinari, sve cesce, upozoravaju na slucajeve krsenja prava djece u mnogim oblastima i kritikuju nedostatke u zastiti istih. Oni daju vazne i značajne informacije, obrazuju, edukuju, promovišu zdrave stilove života i sl. Mediji utiču na formiranje ukusa i predstavljaju najbrži način plasiranja neke informacije. Naročito je značajno afirmisanje djece, promovisanje njihovih rezultata, talenata i uspjeha jer se na taj način podstiče svako od njih da bude bolji i uspješniji kako bi se i o njima govorilo. Nesporan je uticaj medija na obrazovanje i kulturno obogaćivanje. Brojne sadržaje koji su nam nedostupni upravo konzumiramo putem medija. Uticaj medija u obrazovanju je velik pa se  stoga u školi i nastavi primjenjuju određeni medijski sadržaji. Internet, kao vrsta medija, ima i te kako veliku ulogu u zivotu svih nas. Zahvaljujuci njemu veoma brzo dobijamo tacne informacije, upoznajemo razlicite kulture, slikom i rijecju direktno pratimo znacajna desavanja, edukujemo se i obogacujemo svoje znanje.

Mediji su i nastali da obogate naše znanje, da nas brzo informišu,  razonode i približe nam događaje.

U doba elektronike i informatizacije svijet se uveliko mijenja i mediji postaju životna nužnost. Novi naraštaji rastu uporedo s medijima i njihovim sadržajima, a time se mijenja i značenje medija u životima ljudi.

S toga, mediji moraju posvetiti posebnu pažnju prilikom plasiranja informacija o djeci i u vezi sa njima. Moraju biti senzibilisani da informacije i sadržaje koji nijesu namijenjeni djeci plasiraju u kasnim večernjim terminima, da programske sadržaje obavezno označavaju starosnim granicama od koje dijete moze pratititi taj program, da postuju pravo na privatnost djeteta kao i da najbolji interes djeteta ima prioritet u odnosu na atraktivnost informacije.

Nevenka Stanković

Mirjana Perišić

Monitoring medija u Crnoj Gori

U cilju dobijanja pouzdanih informacija i sagledavanja položaja djece u medijima, kancelarija Zaštitnika ljudskih prava i kancelarija Save the Children-a za Crnu Goru ,u sklopu obimnog i sveobuhvatnog projekta unapredjenja zaštite dječijih prava, su  realizovale  projekt analize sadržaja novinskih napisa koji se odnose na djecu u crnogorskim štampanim medijima.

Monitoring medija je obuhvatio period od tri kalendarska mjeseca, i to od kraja septembra do kraja decembra 2007.godine. Ovaj period ocijenjen je adekvatnim za realno pracenje gotovo svih pojava u javnoj sferi. Monitoringom su obuhvacena četiri štampana dnevna lista: Pobjeda, Vijesti, Dan i Republika, koji svojim tiražom i distribucijom pokrivaju cijelu teritoriju Crne Gore. Sva četiri lista sadržajem prate dešavanja na cijeloj teritoriji Crne Gore. Jedinica analize bio je tekst. Isključeni su specijalni dodaci, jer ne bi dali objektivnu sliku ( sadržaji o dobrim stilovima života, dobrom roditeljstvu i dječijem stvaralaštvu ). Analiza se iskljucivo bavila člancima koji su za temu imali ostvarivanje , neostvarivanje ili ugrožavanje nekog od prava djeteta. Dakle, analiza se bavila napisima u štampi koji se tiču školovanja, zdrastvene zaštite, kulture, porodice, devijantnim i kriminogenim pojavama čije su žrtve djeca. Analiza se nije bavila samo pracenjem zastupljenosti ovih sadržaja, već i poziciom koju uredništvo daje tim sadržajima, budući da je to jedan od objektivnih pokazatelja značaja koji se ovim temama daje.

U periodu od 3 mjeseca objavljeno je ukupno 698 tekstova o djeci. Najviše tekstova objavljeno je iz oblasti obrazovanja, odnosno škole a pojedini događaji kao np. ekskurzije imali su nacionalni tretman. O pravima djeteta izvještavalo se samo preko aktivnosti UNICEF-a i Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Opstih fotografija djece ukupno je bilo 197 , dok je   obajvljeno svega 37 porodicnih fotografija. Djeca su veoma rijetko dospijevala na naslovne strane, ukupno 29 puta, i to samo kada su bila žrtve nasilja ili nekog drugog krivičnog djela. Najvise tema vezanih za djecu i o djeci objavio je dnevni list DAN, 257, zatim VIJESTI 151, potom POBJEDA 146 i REPUBLIKA 144. Afirmativnih sadržaja za djecu bilo je veoma malo.

Analiza je pokazala da u ovom periodu nije bilo kršenja prava djeteta (prava na privatnost,prava na zaštitu integriteta i identiteta djeteta). Međutim u potpunosti nije obezbijeđeno pravo djeteta na blagovremeno informisanje .

Rezultati monitoringa bili su sledeći:

Pobjeda Vijesti Dan Republika
Naslov 10 5 7 7
Tip:Aktuelnost-konkretan

dogadjaj-povod-nacionalna i krimi hronika

47 20 65 36
Tip:Region-opština 74 115 175 71
Tip:Svijet-inostranstvo 6 10 10 21
Tip:Istraživanje-aktuelna tema, reportaza 9 1 0 9
Tema:Škola-vrtic-učenici-dom 63 85 152 62
Tema: Sport i druga takmičenje, manifestacija, sponzorstva i pomoc, kultura 32 22 30 20
Tema:Kriminal-zlostavljanje, nasilje, nesreca 5 18 23 15
Tema:Ostalo / djecija prava, zdravlje, socijala 46 26 52 47
Fotografija – opšte 56 47 48 46
Fotografija – (porod)lično 8 4 22 3
Dodaci Djeciji svijet

Četvrtak

Dom i porodica,

utorak

Dom

Nedjelja

Nedjelja –posebne strane o porodici?

Povodi.utorak-

Rep. istražuje

Srijeda!!

Life – rubrika

Ukupno tekst. 146 151 257 144

Nevenka Stanković

Mirjana Perišić

Preporuke Zaštitnika

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda  je u toku svog rada, s posebnom pažnjom, pratila izvještavanje medija o djeci i u vezi s njima. Tim povodom su medijima u Crnoj Gori više puta upućivana reagovanja i preporuke, u slučajevima povrede prava djece. Preporuke Zaštitnika su sugerisale da su novinari, prvenstveno, dužni da prilikom izvještavanja o djeci poštuju Konvenciju o pravima djeteta i druge međunarodne dokumente i nacionalne propise kojim se djeci garantuju sljedeća prava:

- pravo na privatnost, porodicu i dom

- pravo na informisanost

- zaštita ličnosti, ugleda i časti

- zaštita identiteta

- zaštita integriteta

- zaštita od sadržaja koji negativno utiču na razvoj djeteta

Prilikom informisanja javnosti o određenim događajima koji se odnose ili su u vezi sa djecom mediji ne vode dovoljno računa o zaštiti ličnosti, ugleda, časti, integriteta i identiteta djeteta, i na neprimjeren način povređuju prava djeteta ustanovljena Konvencijom o pravima djetata UN-a i našim pozitivnim pravnim propisima.

Međunarodnim i domaćim propisima je utvrđena izričita zabrana objavljivanja identiteta djece, ukoliko su umiješana u krivična djela, bilo kao žrtve ili optuženi, kao i obaveza poštovanja integriteta maloljetnih lica, njihove privatnosti, časti i ugleda, prilikom objavljivanja informacija koje se na njih odnose.

Čak i u slučajevima kada roditelji zahtijevaju da se objave podaci o njihovom djetetu, zaštita prava djece zahtijeva od svih, a naročito od medija, da  se prema djeci odnose sa posebnom pažnjom i posebnim obzirom. Javno objavljivanje informacija o djeci, ne samo da ne smije biti na njihovu štetu, već mora biti u njihovom najboljem interesu. Zbog toga mediji imaju veoma značajnu ulogu u zaštiti i promovisanju prava djece, ali i posebnu odgovornost da se javnim objavljivanjem informacija o djeci ne povređuju njihova prava i ne ugroze njihovi interesi. Prema tome, javno objavljena informacija ne smije biti na štetu djece već informacije koje se tiču djece moraju biti objavljene u njhovom najboljem interesu.

Nevenka Stanković

Mirjana Perišić

KOMENTARI OSNOVNIH PRINCIPA KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA UN-a

Generalna skupština UN-a je 20.novembra 1989.godine usvojila Konvenciju o pravima djeteta. Konvencija o pravima djeteta je dogovor između zemalja kojim se djeci, gdje god da žive, garantuju ista prava. Po prvi put djeca su  izdvojena kao poseban subjekt međunarodnog prava i zaštite.

Komitet za prava djeteta UN-a, odredio je četiri opšta principa na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta, i to:

  • Pravo na život, opstanak i razvoj

Država mora da obezbijedi svakom djetetu pravo na život, opstanak i razvoj.

  • Nediskriminacija

Svoj djeci pripadaju jednaka prava, bez obzira na rasu, boju, pol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, smetnje u razvoju, rođenje ili drugi status djeteta, njegovih roditelja ili drugih zakonskih zastupnika.

  • Najbolji interes djeteta

U svim postupcima koji se tiču djeteta, njegov najbolji interes imaće prioritet.

  • Pravo na participaciju

Pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje o svim stvarima i postupcima koji ga se tiču i

da se to njegovo mišljenje uzme u obzir.

Konvencija o pravima djeteta UN-a, u članu 17, propisuje pravo na pristup odgovarajućim informacijama.

Prema pomenutom članu, strane ugovornice uvažavaju značajnu ulogu sredstava javnog informisanja i obezbijediće da dijete ima pristup informacijama i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora, posebno onih koji su usmjereni na razvoj njegovog socijalnog, duhovnog i moralnog dobra i fizičkog i mentalnog zdravlja. U tom cilju, strane ugovornice će:

(a) podsticati sredstva javnog informisanja da šire informacije i materijal od društvenog i kulturnog interesa za dijete u skladu sa duhom člana 29;

(b) podsticati međunarodnu saradnju u izradi, razmjeni i širenju takvih informacija i materijala iz različitih kulturnih, nacionalnih i međunarodnih izvora;

(c) podsticati izdavanje i distribuciju dječjih knjiga;

(d) podsticati sredstva javnog informisanja da posvete posebnu pažnju jezičkim potrebama djeteta koje pripada manjinskoj grupi ili je domorodac;

(e) podsticati razvoj odgovarajućih smjernica za zaštitu djeteta od informacija i materijala štetnih po njegovo dobro, imajući u vidu odredbe članova 13.i 18.

Odredba člana 17 Konvencije, predstavlja osnov za ostvarivanje komunikacionih prava djeteta.

Komunakaciona građanska prava danas spadaju u fundamentalna ljudska prava kojima se građanima jemči pravo na informaciju, pravo na učestvovanje u medijima i pravo na privatnost (Splichal, 1997).

U duhu člana 17 Konvencije, djetetu se mora omogućiti da utiče na medijske sadržaje. Veoma je bitno kako dijete želi da bude prikazano u javnosti i kakvu sliku o njemu stvaraju mediji. Takođe, bitno je i  da li se dijete poistovjećuje sa slikom koju mediji stvaraju o njemu. Dijete mora biti uključeno u kreiranje programa, kroz davanje svog mišljenja na sadržaje koji su namijenjeni djeci  ili pak direktnim angažovanjem.

Pravo na pristup odgovarajućim informacijama možemo povezati sa pravom na obrazovanje, jer i ovo pravo ima za cilj da djetetu poveća nivo znanja.

Uticaj medija ,pogotovu televizije i interneta, na svakodnevni život djeteta je velik. Stoga,  potrebno je obezbijediti što bolji pristup odgovarajućim sadržajima koji su usmjereni na razvoj socijalnih, duhovnih i moralnih vrijednosti a samim tim utiču i na razvoj sposobnosti i talenata djeteta.

Pored uloge medija u ostvarivanju prava na pristup odgovarajućim informacijama, mediji su dužni i da prilikom izvještavanja o djeci i u vezi s njima poštuju pravo na privatnost djeteta. Konvencija o pravima djeteta UN-a, u članu 16, propisuje da dijete ima pravo na privatnost. Zabranjeno je miješanje u privatni i porodični život, ličnu prepisku, kao i povrede časti i ugleda djeteta.

Pravo na privatnost obezbjeđuje djetetu poštovanje njegovog privatnog života, njegovog identiteta, duševnog integriteta, slike u javnosti, učešća o stvaranju slike o njemu, razumijevanju interpretacije i tumačenje njegovog života i njega samog.

Privatni život djeteta predstvalja oblast u koju treća lica, pa ni mediji, ne bi smjeli zadirati niti otkrivati okolnosti koje se odnose na dom, porodicu, socijalne prilike i druge posebnosti djeteta. Informacije koje spadaju u djetetov privatni život ne bi trebale biti dostupne trećim licima kao i što ne bi smjele biti plasirane putem sredstava informisanja, budući da bi objavljivanje takvih informacija bilo na štetu djeteta i prouzrokovalo njegovu duševnu bol i patnju.

Identitet djeteta vezan je za djetetovo ime i poijeklo: etničko, vjersko, kulturno i socijalno, tako da se sa posebnom pažnjom i obzirom moraju objavljivati podaci koji otkrivaju identitet djeteta.  Ovo pravo štiti se u mnogim odredbama Konvencije (članovi 7, 8 i 14).

Otkrivanje identiteta djeteta može biti direktno, otkrivanjem identiteta samog djetata (objavom imena, fotografija, inicijala, porodičnih prilika i sl.) i indirektno, baveći se drugima koji su na razne načine povezani sa djetetom.

Povreda duševnog integriteta djeteta javlja se kao posljedica povrede nekog drugog prava, kao što su: povreda prava na privatni život, časti, ugleda i dostojanstva.

Članovi 16. i 17. Konvencije moraju biti tumačeni u duhu četiri osnovna principa na kojim počiva Konvencija. Pri tome, veoma je bitno da najbolji interes djeteta mora biti prioritet  svima koji rade, a u ovom slučaju izvještavaju o djeci.

Roditelji, učitelji, nastavnici, profesori, ljekari, novinari, socijalni radnici, državni službenici i svi ostali morali bi prilikom donošenja odluka koje su važne za dijete da postave sebi jednostavno pitanje: „ Da li je ovo što činim najbolje za dijete?

Nevenka Stanković

Mirjana Perišić