Samostalnost ne znači da su OSI prepuštene same sebi

Samostalnost osoba sa invaliditetom ne znači da je čovjek prepušten sam sebi, kazao je Zaštitnik Siniša Bjeković, navodeći da su efikasnost, održivost i adekvatnost mjera kojima se Osi olakšava potpuno uzÌŒivanje prava i njihovo potpuno ukljucÌŒivanje u zajednicu, dužnost države i njenih institucija.

On je danas tokom video konferencije povodom Evropskog dana samostalnog života OSI, koju je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom CG, podsjetio na ključne principe UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom.

„Oni uključuju posÌŒtovanje urođenog dostojanstva, individualnu samostalnost (ukljucÌŒujući slobodu vlastitog izbora); zabranu diskriminacije; puno i efektivno ucÌŒesÌŒće i ukljucÌŒivanje u drusÌŒtvo; uvazÌŒavanje razlika i prihvatanje osoba sa invaliditetom kao dijela ljudske raznolikosti; jednakost u mogućnostima; dostupnost društvenih resursa; te ravnopravnost posebno ranjivih kategorija unutar zajednice osoba sa invaliditetom“, naveo je Zaštitnik.

Prema njegovim riječima, jednako kao što nije striktno formulisano u samoj UN Konvenciji, pojam "samostalan zÌŒivot" nije i teško može biti predmet definicije u unutrašnjem pravu. „Ovo naprosto iz razloga što to ne bi bilo moguće definisati za bilo koju društvenu kategoriju, a da ne prihvatimo rizik da će nešto ostati izvan opsega zaštite ovog prava i slobode“.

Ombudsman Bjeković je rekao da se kao jedna od temeljnih nedostataka u praksi često zapaža tzv.medicinski model u poimanju invaliditeta.

„To apsolutno odudara od standarda ako se ima u vidu sama definicija invaliditeta po Konvenciji. I upravo taj drugi dio koncepta invaliditeta, koji u kontinuitetu izostaje, tiče se različitih prepreka koje sprečavaju puno i efektivno učešće osoba sa invaliditetom u društvu na ravnopravnoj osnovi sa drugima, a nadasve u mogućnostima da u društvenim tokovima participiraju sa pozicije samostalne osobe“, kazao je on.

Bjeković je dodao da takav pristup mora biti eliminisan i linearno ujednačen imajući u vidu da sadašnji Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti prihvata konvencijsko značenje pojma invaliditeta.

Prema njegovim riječima, ne može se zanemariti činjenica da je na zakonodavnoj ravni učinjen izvjestan pomak ustanovljavanjem novih servisa poput podrške životu u zajednici.

„Međutim, ispod ove formalne ravni čini se da još uvijek dominira institucionalni model kao način ophođenja prema licima sa invaliditetom. Pri tome teba imati na umu da različiti oblici invaliditeta traže različite oblike podrške“, kazao je Ombudsman.

Kako je naveo, pitanje decentralizacije sistema socijalne zaštite stari je projekat, ali praktično neizvodljiv u uslovima nejasno razgraničenih nadležnosti i nedostatka finansijskih sredstava za zadovoljenje potreba angažovanja servisa na lokalnom nivou. 

Ocijenio je i da je potrebno ubrzati reformu u promjeni prakse tzv.zamjenskog odlučivanja u odnosu na odlučivanje uz podršku kao zadovoljavajući standard, kada su u pitanju posebni oblici invaliditeta.“ Ovo je posebno značajno jer se u pojedinim oblastima, kao što je politička participacija, porodični i bračni odnosi, pa i oblast socijalnog staranja i slično, odsustvo izražene volje lica sa mentalnim invaliditetom potpuno ukorijenilo u matricu ponašanja na svim nivoima“.

Zaštitnik je ukazao da problem pristupačnosti (opet u različitim oblicima invaliditeta) i dalje opstaje kao sistemski iz dva razloga.

„ Samo letimičan pogled na pojedine urbane sredine pokazaće zašto je inkluzija iluzija, a samostalnost nemoguća u uslovima arhitektonskih, infrastrukturnih, tehnoloških  i drugih barijera koje sprečavaju efektivno uključivanje osoba sa invaliditetom u život zajednice, ali i bitno utiču na mogućnost samostalnog funkcionisanja u takvoj sredini“,rekao je on.

Osim toga, pojasnio je Bjeković, radi se o ključnim principima međunarodnog prava.

Podsjetio je na konačne zaključke Komiteta koje ukazuju državi da :

•           usvoji sveobuhvatnu strategiju sa jasnim vremenskim ciljevima za efikasnu deinstitucionalizaciju i opredijeli adekvatna sredstva za njeno sprovođenje,

•           se obavezÌŒe da ne izgrađuje nove institucije ili druge oblike segregiranog okruzÌŒenja i umjesto toga pruzÌŒa sÌŒirok spektar usluga zasnovanih na zajednici, ukljucÌŒujući i na lokalnom nivou, koji odgovaraju potrebama osoba sa invaliditetom i posÌŒtuje autonomiju osobe, izbore, dostojanstvo i privatnost i koji ukljucÌŒuju vrsÌŒnjacÌŒku podrsÌŒku i druge alternative medicinskom modelu mentalnog zdravlja,

•           ukine koncept odmora u drugoj instituciji i osigura da osobe sa invaliditetom mogu provesti odmor u okruzÌŒenju za zasÌŒtitu u zajednici; i

•           obezbijedi ucÌŒesÌŒće osoba sa invaliditetom i njihovih reprezentativnih organizacija u svim fazama razvoja nezavisnih strategija zÌŒivota i šema.

Zaštitnik je napomenuo manjkavost koja se tiče procjene broja korisnika,“ jer Crna Gora odavno čeka makar približno tačne i kvalitetne evidencije i statistike kada je u pitanju populacija osoba sa invaliditetom“. 

Zaključna poruka Zaštitnika povodom Dana samostalnog života jeste „Samostalnost = integritet = dostojanstvo = sloboda“.