Zabrinjavajuće i neprihvatljivo obrazloženje odluke direktora Nikšićkog pozorišta

Odluka i obrazloženje umjetničkog direktora Nikšićkog pozorišta Janka Jelića o nezainteresovanosti za ponudu izvođenja predstave "IzloŽene", u kojoj se rasvjetljava tema rodne ravnopravnosti i nasilja nad ženama, zabrinjavajuća je i neprihvatljiva sa stanovišta zaštite ljudskih prava i sloboda, posebno podataka o nasilju nad ženama.

Ne ulazeći u umjetničku procjenu sadržaja navedene predstave, za šta svakako nemamo nadležnost, ovo reagovanje upućujemo zbog argumentacije direktora pozorišta u vezi sa temom diskriminacije, kojom se institucija bavi u kontinuitetu, jer je to dio našeg mandata.

Tema diskriminacija nad ženama nije “izlizana”, dok god imamo sljedeće podatke koje su nadležni organi dostavili Zaštitniku, (za potrebe pripreme Godišnjeg izvještaja o radu):

• Prema podacima Sudskog savjeta, u 2023. godini za krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici u radu su bila 443 predmeta, (253 osuđujuće presude);
• Prema podacima Osnovnog državnog tužilaštva Podgorica, u prošloj godini u radu je bilo 128 prijava za krivično djelo nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici;
• Prema Godišnjem izvještaju o radu sudova za prekršaje na predmetima iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, proizilazi da su sudovi za prekršaje u toku 2023. godine imali u radu 2.311 predmeta iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici (predmeti riješeni na način: 451 novčana kazni; 155 kazni zatvora; 351 uslovna osuda; 108 opomena; 19 vaspitnih mjera; u 18 predmeta je odbačen zahtjev; u 72 predmeta je obustavljen postupak, u 331 predmet je donijeta oslobađajuća odluka, dok je 77 predmeta riješeno na drugi način;
• U 2023. godini Viši sud za prekršaje Crne Gore je imao u radu 129 predmeta iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici,

U nastavku navodimo još zapažanja i ocjena iz prakse Zaštitnika, zbog kojih, nažalost, ova tema još ne može biti “izlizana”. Naime, žene u crnogorskom društvu još uvijek se suočavaju sa izazovima nejednakosti, odnosno dostizanjem ravnopravnosti u svim sferama društvenog i političkog života. Žene su i dalje u grupi onih koji su u najizraženijem riziku od diskriminacije, uz osobe sa invaliditetom, građane slabog imovnog stanja, Rome i Egipćane, LGBTQ zajednicu, one koji žive u nerazvijenim i ruralnim područjima. Rizik od siromaštva za žene praćen je dugotrajnom nižom stopom zaposlenosti, razlikom u nivou zarada i dominacijom muškaraca u preduzetničkoj aktivnosti. Rodni balans i dalje nije postignut u mnogim oblastima, kao što su političko djelovanje, administrativno rukovođenje, obrazovanje na najvišem nivou, zdravstveni sistem i sl. Nužne su odlučnije intervencije u pogledu statusa i prava žena na tržištu rada, (zaštita na radu, zaštita materinstva, olakšice majki koje se staraju o djeci sa posebnim razvojnim potrebama). Posebno težak položaj imaju žena koje pripadaju ranjivim grupama, kao što su osobe sa invaliditetom, starije osobe, žene u stanju socijalne potrebe, Romkinje, samohrane majke, žrtve nasilja kao i žene iz seoskih područja i pripadnice LGBT populacije. U kontinuitetu upozoravamo i na rastuće prisustvo mizoginog, seksističkog i govora mržnje prema ženama, posebno u onlajn sferi, kojima se grubo vrijeđa dostojanstvo žene. Sva ova pitanja i problemi spadaju takođe u domen zaštite od diskriminacije.

Podsjećamo javnost da unaprjeđenje prava i položaja žena podrazumijeva dostizanje stvarne ekonomske, političke i socijalne ravnopravnost sa muškarcima, razbijanje stereotipnog ponašanja i rodnih predrasuda. S tim u vezi i umjetnost je uvijek bila moćan alat u borbi za pozitivne društvene promjene, a kao takva svakako je neodvojiva od vrijednosti ljudskih prava i sloboda. Pozorište treba smatrati i očuvati mjestom koje slobodi izražavanja, dijalogu i umjetnosti daje život, bez stega i predrasuda, a na rukovodstvu je da tu slobodu ničim ne naruši i neopravdano ne ograniči, zbog ličnih stavova o tematici predstave.

Zaštitnik zaključuje da bi umjesto odbijanja izvođenja predstave, uz obrazloženje da „žene diskriminišu“, primat trebalo dati istini, objektivnim pokazateljima i sumornoj stvarnosti kada su žene žrtve nasilja u pitanju. To je najbolji put da se pozorištu vrati mjesto koje mu pripada.