Dan žena sa sela - podsjetnik na brojne probleme

U Crnoj Gori žene i dalje snose nesrazmjeran teret neplaćenog rada u teškim uslovima i imaju ograničen pristup servisima kao što su briga o djeci, zdravstvena zaštita, pravda i drugi, ocijenjeno je na sjednici Odbor za rodnu ravnopravnost, u kojoj je učestvovala i zamjenica zaštitnika Snežana Mijušković.

Na dan koji su Ujedinjene nacije prepoznale kao Dan žena sa sela (15. oktobar), a koji je prvi put obilježen 2008. godine, Odbor za rodnu ravnopravnost održao je tematsku sjednicu - Neplaćeni rad i rad žena sa sela.

Na sjednici je ukazano da i pored činjenice da žene čine većinski dio stanovništva u Crnoj Gori, njihovo učešće na mjestima donošenja odluka nije srazmjerno. Žene još uvijek ne raspolažu nekretninama u respektabilnom procentu, a ravnopravno su zaposlene samo u oblastima zdravstva i obrazovanja. Naglašeno je da, po dostupnim podacima, samo 15% žena ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo, čemu su razlog ukorijenjeni stereotipi i običajno pravo kod nasljeđivanja i vlasništva nad nekretninom.

Iznijeto je mišljenje da se moraju uvesti tzv. socijalne penzije, koja bi obezbijedile žene koje cijeli život rade na selu, a nemaju penzijski staž. Takođe, neophodno je i napraviti jasnu razliku između neplaćenog rada žena u domaćinstvu i rada žene - poljoprivrednice na gazdinstvu.

Na sjednici je ukazano da žene snose nesrazmjeran teret neplaćenog rada u teškim uslovima i imaju ograničen pristup servisima kao što su briga o djeci, zdravstvena zaštita, pravda i dr. Takođe, naglašeno je da su žene izložene nasilju, ne samo partnera, već i drugih članova porodice, kao i da su često isključene iz političkog i javnog života, pa i iz odlučivanja o ruralnom razvoju njihovih mikro zajednica.

Zvanična je ocjena SIDOV Komiteta (CEDAW), koja obavezuje, da je zabrinjavajuće niska stopa zaposlenosti žena, nejednaka podjela obaveza u domaćinstvu i porodici između muškaraca i žena, visoka stopa vertikalne i horizontalne segregacije zanimanja i nizak stepen vrijednosti koji se pripisuje zanimanjima u kojima preovladavaju žene. Ukazano je i da postoji veoma uporan jaz u zaradama, koji je 2023. godine iznosio 21%, a koji se nesrazmjerno produbljuje kod većih zarada i sa godinama života. Rodni jaz postoji i u penzijama i iznosi 12%.

Takođe, na ovoj tematskoj sjednici je konstatovano i da su žene dvostruko diskriminisane, kroz plaćeni i neplaćeni rad, a žene iz ruralnih područja su i nesrazmjerno siromašnije i nebezbjednije. Jedan od nevidljivih razloga zbog kojih su žene potcijenjene na tržištu rada je briga o domaćinstvu i porodici, kao i rad žena sa invaliditetom. 

Najavljeno je usklađivanje Zakona o radu sa direktivom EU, koja se odnosi na usklađivanje poslovnog i privatnog života.

Učesnici su apelovali i na relevantne institucije sistema da sarađuju, kako bi se poboljšao položaj žena u društvu - kako onih koje su na tržištu rada, tako i onih koje brinu o domaćinstu i onih koje imaju registrovana poljoprivredna gazdinstva.

Zamjenica Zaštitnika, za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu, Snežana Mijušković, podsjetila je da se o ovoj temi ne može govoriti odvojeno od konteksta porodičnog života.

„Podsjetiću na onu staru izreku -Kuća ne počiva na zemlji, nego na ženi. Za mlade žene, za mlade ljude najvažnije u donošenju odluke gdje će nastaviti budućnost jeste dostupnost obrazovanja za njihovu djecu i zdravstvene zaštite naravno”, navela je ona.

Zamjenica je saopštila da je u okviru terenskog rada sektora za prava djece u prethodnih nekoliko godina bilo više desetina obilazaka škola u seoksim područjima i da su one uglavnom sa svega nekoliko učenika, a neke i potpuno prazne.

Obilazeći seoske škole u Crnoj Gori, vidjeli smo da su neke škole koje su imale i do 1.500 učenika sada sa 20, 30 učenika, sa tendencijom smanjenja. “A kada nema djece, to znači da nema ni porodica koje se odlučuju da ostanu”.

Mijušković je navela i da se treba zapitati i analizirati šta su brojni strateški dokumenti zapravo dali kao rezultat, podsjećajući i na podatke da je veliki broj siromašnih porodica upravo iz seoskih domaćinstava.

Takođe je navela da se moraju osmisliti planovi koji će osim poljoprivrede nuditi još neke vidove zaposlenja, posebno ženama na selu.

Ukazala je i na informacije da postoje pojedina sela u kojima su ostali dominantno, ili čak samo muškarci. Smatra da rezultati popisa treba da se iskoriste za što bolje planiranje socijalnih I drugih politika i u odnosu na ova pitanja.

Preuzeto sa: https://www.skupstina.me/me/clanci/odbor-za-rodnu-ravnopravnost-odrzao-11-sjednicu