U SPB Dobrota i dalje postoji potreba za materijalnim ulaganjima, estetizacijom i humanizacijom bolničkog prostora.
Uvidom u dokumentaciju uočeno je da u fiksaciji pacijenata u pojedinim slučajevima učestvuje obezbjeđenje, što predstavlja anti terapijski efekat i to ne smije biti praksa.
Tretman pacijenata i dalje se dominantno svodi na primjenu medikamenata, dok su drugi vidovi psihorehabilitacijskih aktivnosti nedovoljno primijenjeni.
U državi je neophodno što prije obezbijediti hospitalne kapacitete za liječenje maloljetnika ali i preduzeti mjere za formiranje posebnog odjeljenja za liječenje pacijentkinja zavisnica od psihoaktivnih supstanci, obzirom da je praksa da se one hospitalizuju na ženskom akutnom odjeljenju.