Trening za članice/ove nezavisnog monitoring mehanizma

Bijelo Polje  - Trening za članove/ce nezavisnog mehanizma za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetim u Crnoj Gori održan je u Bijelom Polju (29/30.jun), s ciljem jačanja kapaciteta, znanja i ekspertize o samoj Konvenciji, kao i modelima i instrumentima praćenja njene primjene.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore uspostavio je početkom godine nezavisni monitoring mehanizam za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetim (UNCRPD) u Crnoj Gori, koji čini deset nevladinih organizacija i predstavnici  institucije Zaštitnika.

Na obuci koju su vodili Darijo Jurišić, zamjenik Ombudsmana za osobe s invaliditetom (Republika Hrvatska), Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Miroslava - Mima Ivanović, izvršna direktorica Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) prvog dana razmatrane su teme:

Invaliditet kao pitanje ljudskih prava i pravna zaštita osoba sa invaliditetom; Značaj Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom; Izvještavanje Komitetu UN-a o pravima osoba sa invaliditetom (izvještaj države i alternativni izvještaj; Zagovaranje prava osoba sa invaliditetom (državni i akteri civilnog društva);

Drugi dan obuke bio je posvećen temama:

 Važnost mehanizama praćenja ostvarivanja prava (i interesa) osoba sa invaliditetom; Iskustva Republike Hrvatske u implementaciji Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom; Prepoznavanje invaliditeta kao pravnog i društvenog fenomena; Diskriminacija osoba sa invaliditetom (međunarodno i nacionalno pravo i praksa).

Učesnici/ce su izrazili očekivanja da će nezavisni monitoring mehanizam izvještavati prema Komitetu, kroz alternativni model izvještavanja, kao i da će snažno zagovarati model pristupa invaliditetu koji je zasnovan na ljudskim pravima.

Darijo Jurišić je pojasnio da invaliditet treba posmatrati kao pitanje ljudskih prava, te da osobe s invaliditetom čine značajan dio populacije ljudi širom svijeta (više od milijardu ljudi ili oko 15% svjetske populacije živi s invaliditetom), ali da su i dalje jedna od najmarginalizovanijih i najranjivijih društvenih grupa. Pojasnio je modele pristupa invaliditetu, model milosrđa (naglasak na zbrinjavanju, posebni uslovi, zaštita, drugi znaju šta je najbolje, velikodušni su i milosrdni); medicinski model (naglasak na rehabilitaciji i liječenju, identitet bolesnika i pacijenata); društveni model (naglasak na preprekama u sredini i obavezi društva da ih ukloni, samostalan život uz podršku); kao i model ljudskih prava koji polazi od toga da su ljudska prava univerzalna i nedjeljiva, te da invaliditet nije prirodno ograničenje.

Dalje, ukazao je na razvoj koncepta invalidnosti, od Deklaracije o pravima osoba s invaliditetom (1975.), preko Standardnih pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, do Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, koja je prvi obavezujući međunarodni instrument o ljudskim pravima koji se odnosi na invaliditet (usvojena 2006. godine, otvorena za potpisivanje 2007. godine). 

Konvencija, kako je naveo trener Jurišić, poima invaliditet kroz socijalni model, jer obavezuje sve (državu, lokalne zajednice, porodicu, pojedinca), kao i kroz model ljudskih prava, jer osobama s invaliditetom garantuje dostojanstvo, jednakost mogućnosti, autonomiju, slobodu izbora, puno učešće, pristupačnost (u svim područjima društvenog života). 

U odnosu na praćenje prava osoba sa invaliditetom, pojasnio je da taj proces treba da prati uključivanje osoba s invaliditetom; utvrđivanje „nosilaca dužnosti“ i partnerskih organizacija, kao i jačanje kapaciteta osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju.  Naglasio je važnost bliskog savjetovanja i aktivnog uključivanja osoba s invaliditetom u proces donošenja odluka koje ih se tiču, uključujući proces praćenja sprovođenja Konvencije (podjednako se odnosi i na proces i na sadržaj). Konkretizovao je da praćenje obuhvata niz koraka, od prikupljanja podataka, do analize zakona i podataka, dokumentacije i izvještavanja, korektivnih mjera i dodatnih objašnjenja te, na kraju, evaluacije. Sve ove radnje su, kako je naveo, međusobno povezane i čine ciklus praćenja.

Trenerica Marina Vujačić pojasnila je obaveze država potpisnica Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom u vezi sa izvještavanjem o sprovođenju Konvencije. Navela je da član 35 Konvencije propisuje rok u kojem je država dužna podnijeti prvi (inicijalni) izvještaj Komitetu UN o pravima osoba sa invaliditetom o mjerama koje je preduzela u sprovođenju Konvencije, a da svako naredno izvještavanje (periodično) određuje Komitet u svojim Zaključnim razmatranjima koja slijede nakon razmatranja inicijalnog izvještaja. Nadalje, ona je pojasnila da osim zvaničnih izvještaja koje je dužna podnositi država potpisnica Konvencije, postoje takozvani alternativni izvještaji, ili izvještaji iz sjenke koje mogu podnositi nevladine organizacije koje se bave pravima osoba s invaliditetom, prvenstveno organizacije osoba s invaliditetom i organizacije za osobe s invaliditetom (roditeljska udruženja), ali i druge organizacije civilnog društva i nezavisne institucije, kakva je na primjer institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Trenerica Vujačić je izrazila očekivanje da će novouspostavljeni nezavisni monitoring mehanizam imati kapacitet da podnese alternativni izvještaj.

Kako je navela, Alternativni izvještaj, u koordinaciji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), podnijela je Neformalna koalicija organizacija osoba s invaliditetom i roditeljskih udruženja. Ovaj izvještaj, za razliku od izvještaja države, akcenat je stavljao na tome šta je država propuštila da uradi, a preuzela je kao obavezu u skladu s ratifikovanom Konvencijom, ali i na onome što je država uradila suprotno Konvenciji i njenim odredbama.

Trenerica Miroslava - Mima Ivanović izlaganje je započela sa pojmovnikom invaliditeta, i to: oboljenja; povrede; oštećenja; invalidnosti i invaliditeta. Ukazala je na definiciju invaliditeta po Konvenciji UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, prema kojoj “Lica sa invaliditetom obuhvataju lica koja imaju dugoročna fizička, mentalna, intelektualna ili senzorna oštećenja koja u sadejstvu sa različitim barijerama mogu otežati puno i efektivno učešće ovih lica u društvu na osnovu jednakosti sa drugima.” U donosu na datu definiciju pojasnila je da invaliditet čini sadejstvo dugoročnih oštećenja i barijera.  Podsjetila je na Zakon o Amerikancima/kama s invaliditetom, koji se ne odnosi na oštećenja koja su prolazna i mala. Prema ovom Zakonu, „prolazno oštećenje je oštećenje sa stvarnim ili očekivanim trajanjem od 6 mjeseci ili manje.” Dodala je da su, prema Konvenciji, države potpisnice dužne da priznaju da su sva lica jednaka pred zakonom, da zabranjuju bilo kakvu diskriminaciju po osnovu invalidnosti i garantuju svim licima sa invaliditetom jednaku i efektivnu pravnu zaštitu od diskriminacije po bilo kom osnovu. Takođe, pojasnila je da su države potpisnice dužne da preduzimaju sve odgovarajuće korake kako bi osigurale pružanje razumnih adaptacija, kao i posebne mjere neophodne za postizanje i ubrzavanje de fakto jednakosti lica sa invaliditetom.  

Trenerica Ivanović je konkretozovala da osoba s rijetkim invaliditetom može da traži prilagođavanje koje izlazi izvan okvira svih standarda pristupačnosti, te da je tada riječ o razumnim adaptacijama koje predstavljaju neophodne i odgovarajuće modifikacije i prilagođavanja koje ne predstavljaju nesrazmjeran ili neprimjeren teret, a potrebne su u konkretnim slučajevima.  

Nezavisno tijelo uspostavljeno je u okviru projekta Podrška nezavisnom monitoringu UNCRPD, koji institucija Zaštitnika realizuje uz tehničku podršku sistema Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori. Projekat predstavlja dio dvogodišnje inicijative Unapređenje inkluzije djece sa smetnjama u razvoju i odraslih sa invaliditetom u Crnoj Gori finansirane od strane Partnerstva Ujedinjenih nacija za prava osoba sa invaliditetom, koju realizuju UNICEF, Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Kancelarija rezidentnog koordinatora Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori.