Borba protiv govora mržnje da bude dosljedna, uz poštovanje ljudskog dostojanstva i slobode izražavanja

Govor mržnje predstavlja ozbiljan izazov za društvenu koheziju, međusobno povjerenje i kvalitet javnog života u Crnoj Gori, zbog čega je neophodno da njegovo suzbijanje bude zasnovano na dosljednom poštovanju ljudskog dostojanstva, jednakosti i pravovremenom djelovanju institucija, poručio je zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković.

Centar za demokratiju i ljudska prava – CEDEM u partnerstvu sa  Skupštinom Crne Gore,  organizovao je završni događaj projekta „Javni diskurs bez mržnje u Crnoj Gori“, a tokom izlaganja na panel-diskusiji „Kultura dijaloga u Parlamentu – inkluzivno društvo po mjeri djeteta“, zaštitnik Bjeković ukazao je na sve prisutniju normalizaciju uvredljivog i diskriminatornog izražavanja u javnom prostoru.  Istakao je da navikavanje na ponižavanje, netrpeljivost i govor koji produbljuje podjele slabi sposobnost društva da prepozna ozbiljnost ove pojave. Posebno je važno, kako je naglasio, da nacionalna, vjerska ili bilo koja druga pripadnost ne budu povod za osporavanje prava pojedinca da slobodno govori, učestvuje u javnom životu i bude ravnopravan član zajednice.

Istovremeno, Zaštitnik je podsjetio da sloboda izražavanja predstavlja jedan od temelja demokratskog društva i da podrazumijeva pravo na kritiku, neslaganje i iznošenje stavova koji mogu izazvati negodovanje. “Zbog toga je važno praviti jasnu razliku između legitimne, pa i oštre kritike i govora mržnje, uz pažljivu procjenu sadržaja, konteksta, statusa govornika, dometa poruke i njenih mogućih posljedica. Svako ograničenje slobode izražavanja mora biti zakonito, nužno i srazmjerno, u skladu sa evropskim standardima”, kazao je on.

Zaštitnik Bjeković je podsjetio da posebna odgovornost pripada nosiocima javnih funkcija i drugim osobama čije poruke imaju veliki uticaj na javnost. Njihov odnos prema različitostima i način komunikacije, kako je pojasnio, značajno utiču na oblikovanje javnog prostora i granica društveno prihvatljivog ponašanja. “U tom kontekstu, odgovornost za javno izgovorenu riječ mora biti jednaka za sve, bez obzira na političku, nacionalnu ili drugu pripadnost govornika ili osobe kojoj je poruka upućena”.

Kao dodatni izazov prepoznat je digitalni prostor, u kojem anonimnost, nedovoljna odgovornost za javnu komunikaciju i širenje diskriminatornih sadržaja mogu dodatno podstaći podjele i netrpeljivost. Zaštitnik je podsjetio da posljedice takvog ponašanja ne završavaju se na ekranu, već mogu ozbiljno uticati na osjećaj sigurnosti, porodični život, rad i spremnost pojedinaca da učestvuju u javnoj raspravi.

Važnu ulogu u suzbijanju ove pojave imaju i mediji, kroz profesionalno izvještavanje, odgovorno uređivanje sadržaja i komentara, kao i jasno postupanje prema prijetnjama i diskriminatornim porukama, uz očuvanje prostora za legitimnu kritiku i slobodnu javnu raspravu.

Naglasio je da posebna pažnja mora biti posvećena djeci i mladima, kroz medijsko opismenjavanje i obrazovanje zasnovano na kulturi dijaloga, toleranciji i nediskriminaciji, a da je odgovornost za stvaranje takvog ambijenta zajednička porodici, obrazovnom sistemu, institucijama i svim akterima javnog života.

Zaključujući obraćanje, istakao je da budućnost javnog dijaloga u Crnoj Gori zavisi i od svakodnevnih izbora svakog pojedinca – riječi koje koristi, sadržaja koje dijeli i spremnosti da reaguje kada je ugroženo dostojanstvo drugog čovjeka. Pozvao je sve učesnike javnog života da doprinesu stvaranju društva u kojem neslaganje ostavlja prostor za dijalog, argumenti imaju prednost nad uvredama, a poštovanje ljudskog dostojanstva i slobode predstavlja princip koji se primjenjuje bez izuzetka.