
Sloboda okupljanja i sa njom neraskidivo povezano pravo na slobodu izražavanja, spadaju u osnovna ljudska prava koja su garantovana Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, međutim ovo nisu apsolutna prava, već ona mogu biti podložna ograničenjima, kazala je zamjenica Zaštitnika Tatjana Radović Todorović. Radio Televizija Crne Gore podsjeća da su bokade puteva, kao vid protesta građana u Crnoj Gori postale učestale i ponavljaju se iz godine u godinu.
Podsjećaju da, sa jedne strane, imamo demostrante koji javno žele da iskažu nezadovoljstvo i protestuju blokiranjem saobraćajnica, a sa druge strane građane koji ne protestvuju i koji žele da normalno funkcionišu, kreću se i da ostavruju svoja prava.
Zamjenica Zaštitnika pojasnila je da sloboda okupljanja može biti podložna ograničenjima.
Kako je navela, takva ograničenja, shodno Ustavu i Zakonu o javnim okupljanjima i javnimm priredbama, ne mogu biti trajna, već samo privremena. (odlukom nadležnog organa radi sprječavanja nereda ili vršenja krivičnog djela, ugrožavanja zdravlja, morala ili radi bezbjednosti ljudi i imovine)
„Postoji mogućnost da se u situacijama kada dolazi do premaćaja uobičajnog života, rada, kretanja ljudi, ekonomskih interesa, i onoga što čini javni interes ograniči pravo na slobodu okupljanja“ , ukazala je Radović Todorović u izjavi za Dnevnik 2 Javnog servisa.
Prema njenim riječima, u ovakvim situacijama nadležni organi koji sprovode zakon, moraju naći balans između slobode okupljanja i drugih prava i sloboda, kao što je na primjer sloboda kretanja i odvijanja normalnog života građana.
„ Moraju uzeti u obzir i prava demostranata na okupljanje i izražavanje nezadovoljstva, ali i prava drugih građana, u situacijama kada se blokraju ključne i veoma frekventne saobraćajnice, i u svakom konkretnom slučaju treba da se odmjeri taj balans”, kazala je zamjenica Zaštitnika.
Podsjetila je na praksu Evropskog suda za ljudska prava u situaciji kada su blokirana tri glavna auto puta u Litvaniji na dva dana - Sud je zauzeo stav da su akcije demostranata ozbiljno narušile normalno odvijanje života drugih lica i da takva vrsta okupljanja nije predstavljala valjano ostvarivanje prava na mirno okupljanje. Sud je ocjenio da je ozbiljan prekid redovnog života koji su demostranti izazvali značajniji od redovnog ostvarivanja prava na mirno okupljanje na javnom prostoru, te bi se moglo okarakterisati kao „dostojno osude“.
“Nadležni moraju pronaci balans i omogučiti građanima da se okupljaju i ispoljavaju svoje zahtjeve I nezadovoljstvo, ali i onim građanima i svim licima koja koriste puteve da svoja prava ostvaruju nesmetano”, rekla je zamjenica Radović Todorović.
Saopštila je da miješanje vlasti u vršenje tog prava ne mora da bude potpuna zabrana, već može da se sastoji od raznih drugih mjera koje vlasti mogu preduzimati. (blokada jedne trake puta, djelimična blokada, pronalaženja alternativnog puta, razgovor sa demostrantima u cilju promjene lokacije protesta i slično).
“Država ima slobodu procjene u takvim okolnostima u cilju pronalaženja rješenja koje neće ugroziti ni pravo okupljanja demostranata, a ni ostvarivanje prava drugih lica, koji imaju pravo kretanja i ostvairvanja svojih prava i javnog intresa - uspostavljenjem pravične ravnoteže”, zaključila je zamjenica Zaštitnika.