Adekvatno plansko planiranje i prikupljanje podataka ključno je za održivo kreiranje strateških politika, unapređenje ljudskih prava i sloboda i sprovođenja ciljanih i efikasnih aktivnosti institucije.
To je jedan od zaključaka sastanka ombudsmanskih institucija i tijela za ravnopravnost „Borba protiv govora mržnje, uz pomoć unaprijeđenog prikupljanja podataka“, koji je Savjet Evrope organizovao u okviru projekta „Promocija različitosti i jednakosti na Zapadnom Balaknu“.
Iskustva institucije predstavljale su zamjenica za zaštitu od diskriminacije Nerma Dobardžić i savjetnica Zaštitnika Milana Bojović.
Učesnici sastanka ukazali su na rastući trend govora mržnje u ovom regionu i istakli važnost razvijanja kontra i alternativnog narativa, u cilju unaprjeđenja demokartskog dijaloga i tolerancije.
U razmjeni iskustava o tehnikama i načinima prikupljanja podataka ukazano je na važnost primjene EU Smjernica i EU Rabat akcionog plana na suzbijanju zagovaranja nacionalne, rasne, vjesrke mržnje i netolerancije, koje podstiču diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.
Predstavnice institucije Zaštitnika podsjetile su na potrebu usaglašavanja metodologije za prikupljanje i obradu podataka među relevantnim institucijama u Crnoj Gori, na šta upućuje izričita odredba čl.33 Zakona o zabrani diskriminacije, prema kojoj su svi državni organi u obavezi da ustanove i vode elektronske evidencije o slučajevima diskriminacije i iste stave na uvid Zaštitniku ljudskih prava i sloboda.
Ta obaveza odnosi se na sudove, državna tužilaštva, policiju i inspekcijske organe, koji su dužni da vode posebnu evidenciju u formi elektronski vođene baze podataka o podnijetim prijavama, pokrenutim postupcima i donijetim odlukama iz svoje nadležnosti u vezi sa diskriminacijom.
Prema ovoj odredbi, podatke iz posebne evidencije organi dostavljaju Zaštitniku najkasnije do 31. januara tekuće godine za prethodnu godinu, a na zahtjev Zaštitnika dužni su da podatke iz ove evidencije dostave i za određeni kraći period u toku godine.
„Zaštitnik sa zabrinutošću konstatuje da navedeni organi još uvijek nijesu ustanovili odgovarajuću evidenciju, već najčešće nesistematično, neujednačeno i samo na naš zahtjev dostavljaju podatke u vezi sa diskriminacijom. Zaštitnik takođe ukazuje da je vođenje posebnih evidencija o slučajevima diskriminacije kao zakonska obaveza nužno, ne samo radi potrebe kreiranja politika u određenim oblastima u kojima se diskriminacija ispoljava, već i radi djelotvorne zaštite u postupcima za zaštitu od diskriminacije u kojima statistički podaci mogu predstavljati relevantno dokazno sredstvo“, navela je, između ostalog zamjenica Dobardžić.
Prepoznajući važnost posjedovanja, planske i ciljane obrade podataka, institucija je 2018. godine unaprijedila svoju bazu podataka, što će nastaviti da čini i u narednom periodu, posebno u oblasti zaštite od diskriminacije.