Djeca sa invaliditetom jedna od najmarginalizovanijih ranjivih grupa

Podgorica - Djeca s invaliditetom predstavljaju jednu od najmarginalizovanijih ranjivih grupa u Crnoj Gori, i često žive u porodicama koje se mogu okarakterisati kao najugroženije populacije kojima je pristup obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim ustanovama ograničen, kazao je ombudsman Siniša Bjeković.

On je na konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom rekao da nedostatak statističkih podataka o djeci s invaliditetom otežava planiranje i pružanje usluga kako vlastima, tako i organizacijima koje se bave ovomproblematikom.

„Ključni cilj je da nijedno dijete ne smije biti izloženo zanemarivanju, zlostavljanju. Izlaganje djece ovim pojavama predstvalja kršenje njihovih prava“, napomenuo je Bjeković.

On je poručio i da dobar socijalni rad ne predstavlja samo preduzimanje rizika, već njegovo smanjivanje i upravljanje na dugoročno postizanje najboljih rezulatata.

Takođe, kako je dodao, predrasude su nešto što je u crnogorskom društvu i dalje i te kako prisutne, a djeca s invaliditetom su sve više izolovana i lišena mogućnosti za uživanje svojih osnovnih prava.

Kako je istakao, nedostatak svijesti prisutan je u mnogim institucijama sistema.

Prema riječim zaštitnika, onda kada država reaguje, najbolji interes djeteta treba uvijek da ima prioritet.

“U slučajevima gde je jedno od roditelja uzročnik rizika po dijete, kao što su slučajevi nasilja u porodici, prava djeteta i drugog roditelja da budu zaštićeni i ostanu zajedno moraju biti od primarnog značaja. Nijedno dijete ne smije biti odvojeno od svojih roditelja samo usljed siromaštva, ili uslova koji su njegova posljedica ili na osnovu invaliditeta djeteta ili roditelja”, kazao je Bjeković.

Podsjetio je da, kada se djeca smeštaju u alternativne oblike zbrinjavanja to često podrazumijeva preseljenje, prekid važnih socijalnih i emocionalnih veza sa proširenom porodicom, prijateljima i vršnjačkim grupama, kao i sa drugim odraslim osobama koje igraju važnu i pozitivnu ulogu u životu djeteta.

“Zdravstvena zaštita u Crnoj Gori ne uključuje usluge dostupne osobama s invaliditetom, a posebno djeci s invaliditetom. Djeca s invaliditetom, koja dobar dio svog djetinjstva provode na bolničkim tretmanima, iskusila su – zajedno sa svojim roditeljima – sve nedostatke sistema ranog upozorenja, ili stručnosti, ili dostupnosti stručnom osoblju u Crnoj Gori, ili odgovarajućem prostoru i informacijama, adekvatnoj opremi, lijekovima i pomagalima koja odgovaraju njihovim potrebama" rekao je Bjeković.

Kako je naveo, zbog povećanih troškova brige i usluga potrebnih djeci s invaliditetom, roditeljima djece s invaliditetom, kao i čitavim porodicama koje imaju djecu s invaliditetom, prijeti siromaštvo.

“Sve informacije do kojih dolazi institucija Zaštitnika pominju teškoće u vezi s nedostatkom sredstava za svakodnevno preživljavanje, a posebno u vezi s nedostatkom sredstava za određena pomagala, servise i usluge. Zbog izostanka pomoći državnih institucija porodicama već osiromašenim invaliditetom, djeci s invaliditetom takva pomagala često nisu dostupna”, kazao je Bjeković.

Dodao je da treba učiniti sve da djeca s invaliditetom ne budu izolovana, lišena mogućnosti za socijalizaciju i uživanja svojih osnovnih prava.

“Na kraju zaključujem da smo još jednom svjedoci značaja uključivanja civilnog sektora u društvena zbivanja i nadam se jednako tome značaja uključivanja civilnog sektora u proces donošenja odluka koji je od suštinskog značaja za najranjivije grupe u crnogorskom društvu”, zaključio je zaštitnik Bjeković.

Drugog dana konferencije na panelu je govorila glavna savjetnica Zaštitnika Dina Knežević, koja je istakla da se svaka politika koja se tiče žena sa invaliditetommora posmatrati sa aspekta intersekcije.

“Istraživanja pokazuju da se veoma mali broj žena s invaliditetom ostvari u partnerskoj i bračnoj zajednici, a još je manji broj žena s invaliditetom koje se ostvare u ulozi roditelja” , kazala je ona.