SAOPŠTENJE ZA MEDIJE ZAŠTITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA CRNE GORE 31.08.2015.godine

U vezi sa reakcijama na tekst kolumne G. Željka Ivanovića „Pravila bordela“ od 25.08.2015. godine u dnevnom listu „Vijesti“ i novog teksta koji je nakon reakcije jednog dijela medijske javnosti u Crnoj Gori objavljen u istom listu 31.avgusta, 2015.godine, institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore ukazuje na svojevrsni kontinuitet u nedostatku dosljednog stava po određenim pitanjima od društvenog značaja u Crnoj Gori. Osim toga, po ko zna koji put se odslikava oštra podjela u medijskom sektoru, koja upravo doprinosi konfuziji u shvatanju i primjeni standarda novinarske profesije u Crnoj Gori.

Sloboda izražavanja jeste temeljno ljudsko pravo i to nije izum bilo koga na ovom prostoru. Ono što je čini takvom jeste njen cilj i potreba društva da sazna sve što čini njegov vitalni interes. Protivteža takvom pravu i novinarskim slobodama jesu (pored ostalog) ograničenja koja se tiču zaštite morala, zaštite ugleda ili prava drugih i sprječavanja otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju.

Povod kojim se autor teksta obratio javnosti svakako čini sferu opšteg društvenog interesa, pa se s tim u vezi naglašava da grubi novinarski previd, odnosno namjera, krajnja nepažnja ili greška kojom se diskredituje novinarski profesionalizam nije nešto što bi se moglo okarakterisati dozvoljenim.

Međutim, pažljivim praćenjem medija lako se može ustanoviti veliki broj informacija plasiranih u javnost, koje se kasnije stidljivo (i/ili bezuspješno) demantuju i ne proizvode učinak jednak prvoj vijesti koja stiže do čitalaca. No, za bilo kakav zaključak bilo bi dovoljno ispratiti oštrinu reakcije ili posljedice takvog “informisanja” koje po pravilu izostaju ili se pokušavaju pravdati, a njihov učinak marginalizovati. Zato bi predmetni tekst mogao biti svrstan u red “već viđenog” da nije njegovog adresata, odnosno stava koji ozbiljno dovodi u pitanje još jednu temeljnu vrijednost, a to je ljudsko i novinarsko dostojanstvo i naročito dostojanstvo jedne ili više žena koje pripadaju određenom medijskom krugu.

Nažalost, ovo nije prvi put da se na ovaj način vrši moralna diskreditacija žena iz crnogorskih medija i u crnogorskim medijima. Podsjetićemo na nekoliko slučajeva kada su u pitanju bile novinarke “Monitora”, lideri civilnog sektora, poznate javne ličnosti i poslenice javne riječi u Crnoj Gori. U ovim prilikama manje je bio sporan motiv medijskog progona od načina kojim je sprovođen, jer su u datim slučajevima tekstovi vrvili od vulgarnosti, isticanja ličnih i porodičnih prilika, uvreda, insinuacija i poređenja koja su bezmalo bila degutantna.

Kada govorimo o medijskim slobodama često zaboravljamo da ona pretpostavljaju još jedno važno ograničenje, a to je odgovornost za javno izgovorenu riječ, naročito onu profesionalnu i još više od onih koji kreiraju uređivačku politiku, a time posredno i medijsku scenu u Crnoj Gori.

Ova granica je često suptilna i teško odrediva, naročito u prostoru oštrih konfrontacija u kome je jedva postignut kompromis oko ustanovljavanja jedinstvenog kodeksa profesionalne etike. Zbog toga bi i u ovom slučaju pravo moglo dati različite odgovore na zahtjeve za intervencijom. Međutim, kao institucija smo duboko uvjereni da je tekst predmetne kolumne ispod granice dozvoljenog miješanja u privatni život, vrijeđa dostojanstvo žene i ne doprinosi izgradnji etičkih standarda profesije. Ovo tim prije zbog činjenice što se ne radi o umjetničkom ili kritičkom djelu djelu koje je dostupno i razumljivo samo određenom broju lica odgovarajućih sposobnosti da shvate kontekst izgovorene, odnosno napisane riječi.

Naime, upravo zbog činjenice što prosječan čitalac jednog od najčitanijih dnevnih listova u Crnoj Gori (kakve “Vijesti” sasvim sigurno jesu), stiče ružnu i amoralnu sliku o novinarkama, bez obzira na eventualne zloupotrebe ili grube greške koje čine u svom radu. Za antrfile u predmetnoj kolumni ne može se reći da opravdava utisak jasnog distanciranja od uvrede jedne žene. Osim toga, u instituciji Zaštitnika bi željeli da se u ovakvim situacijama cjelokupni medijski sektor homogenizuje u ocjeni ponašanja, jer njegova slika veoma često nije jedinstvena, niti pak jednostrana u očima javnosti.

Istovremeno, Zaštitnik poziva i organe javnog servisa da podrobno ispitaju počinjeni propust sa materijalom iz priloga koji je bio povod za tekst iz kolumne, bez obzira na efekat koji je izazvao i značaj informacija za javnost, prevenstveno iz razloga što se njime duboko zadire u privatnu sferu čovjeka.

Konačno, imajući u vidu dalji razvoj događaja na medijskoj i političkoj sceni u Crnoj Gori institucija Zaštitnika još jednom poziva sve medije i odgovorne u njima da se uzdrže od netolerantnih, uvredljivih i informacija koje mogu predstavljati govor mržnje, jer one dodatno urušavaju i ugled samih medija, bez obzira iz koje grupacije ili medijske opcije dolaze. U ovakvom opredjeljenju svakako treba imati u vidu i specifičnost, odnosno posebnu pažnju prema ženama kao jednoj od vulnerabilnih grupa, kakvom se definišu u brojnim međunarodnim dokumentima.