Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Šućko Baković, bio je učesnik pete regionalne konferencije “Kvalitet života osoba sa smetnjama na polju mentalnog zdravlja u domovima za stare”, koja je danas održana u Risnu.
Konferenciji su prisustvovale i zamjenice Zaštitnika Zdenka Perović i Snežana Mijušković.
Zaštitnik je kazao da ulaganje u mentalno zdravlje predstavlja jednu od osnova za socijalni i ekonomski razvoj društva.
Prema njegovim riječima, stare osobe sa mentalnim oboljenjima i intelektualnim smetnjama dio su stanovništva kojem treba obezbijediti posebnu zaštitu.
„Na njih ne treba gledati kao primaoce milostinje odnosno zdravstvene pomoći, već kao nosioce urođenog ljudskog dostojanstva. O starima se uglavnom govori u okvirima milosrđa, ova osobe se nerijetko vide kao problem i teret društva. Ovakva slika predstavlja stereotip koji je neprihvatljiv. Negativna slika o starim osobama i starim osobama sa mentalnim oboljenjima je put ka starosnoj diskriminaciji“, ukazao je Baković.
Zaštitnik je podsjetio da su prava ove kategorije stanovništva zagarantovana i da se ona ne gube sa godinama.
Kako je kazao, država treba da obezbijedi starim osobama, a posebno starim sa mentalnim oboljenjiima i intelektualnim smetnjama pristojne uslove života bez diskriminacije, pravo na jednak pristup svim uslugama, zdravstvenu zaštitu, sigurnu egzistenciju i dostojanstvenu starost.
„Ne smijemo nikako zaboraviti da je starost svima nama jedina sigurna budućnost“, porčio je on.
Zaštitnik je saopštio da, prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore (2011), u državi živi 18,3% starih građana i građanki preko 65 godina kao i da Crna Gora spada u evropske zemlje sa visokim indeksom starenja.
On je podsjetio na podatke iz godišnjeg izvještaja u kom je konstatovano da građani starije životne dobi koji žive u siromaštvu i bez redovnih prihoda, u mnogim slučajevima nemaju ni adekvatnu podršku svoje porodice.
Zaštitnik je ukazao i na sve izraženije nasilje nad starim osobama, navodeći da posebno zabrinjavaju slučajevi porodičnog nasilja, zanemarivanje, ekonomsko iskorišćavanje kao i zloupotrebe prava na raspolaganje sopstvenom imovinom i novcem.
On je rekao da je u Crnoj Gori unaprijeđen zakonski okvir, da su donijeta strateška dokumenta i akcioni planovi kojim su utvrđene brojne aktivnosti za unapređenje mentalnog zdravlja starih osoba. „Međutim, postojeći sistem zaštite ove kategorije lica nije u skladu sa ovim dokumentima i međunarodnim standardima“.
Baković je dodao da na osnovu postupanja po pritužbama, sopstvenih zapažanja i ostalih dostupnih informacija, ukazujemo da su i dalje prisutni brojni problemi starih osoba i starih sa mentalnim oboljenjiima.
„ Posebno ukazujem na nedovoljan razvoj usluga na lokalnom nivou i njihovu neusaglašenost sa potrebama korisnika. U tom smislu, neophodno je intenzivirati razvoj usluga kao što su: pomoć u kući, savjetodavno-terapijske usluge, dnevni boravci, prihvatilišta za beskućnike, neodložne intervencije i drugo“, rekao je on.
Zaštitnik smatra da je od posebne važnosti da se usluge pružaju od strane stručnih-licenciranih lica.
„Naši zakoni propisuju procedure za pružaoce ovih usluga u vezi dobijanja licenci za pružanje socijalne i dječje zaštite, ali se ne primjenjuju i nažalost još uvijek nijesu zaživjeli u praksi. Često se stare osobe smještaju u staračke domove u privatnom vlasništvu, koji ne ispunjavaju osnovne zakonom propisane uslove“, kazao je Baković.
On je podsjetio da Zakon o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica predviđa mogućnost premještanja osoba iz psihijatrijskih ustanova u ustanove socijalne zaštite, ali da treba imati u vidu da se deinstitucionalizacija ne smije pretvoriti u puko premještanje osoba iz specijalne psihijatrjske bolnice u Kotoru u ustanove socijalne zaštite.
Kako je kazao, sa aspekta ljudskih prava i uopšte humanosti, neprihvatljivo je trajno izolovati iz društva stare osobe u ustanove samo iz razloga što imaju dijagnozu. „Neki pokazatelji govore da su stare osobe suočene sa zlostavljanjem i nasiljem, odnosno da je njihova bezbednost ugrožena“.
Zaštitnik je rekao da zbrinjavanje tih osoba moraju pratititi mjere za povećanje kapaciteta donosioca odluka , kao i povećanje stručnih kompetencija profesionalaca koji su uključeni u proces zbrinjavanja.
„ Starim osobama treba posvetiti posebnu pažnju kroz razvoj sistema institucinalne i vaninstitucionalne brige kao osnove pružanja pomoći porodice, naročito porodicama koje nijesu u mogućnossti da se adekvatno brinu o svojim starim članovima. Pri tome, veoma je važno istaći da je neophodno da se cijelo društvo angažuje na stvaranju okruženja prilagođenog potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi, kao kategorije stanovništva koja je iz godine u godinu sve brojnija“, zaključio je on.