Mjere upozorenja ne doprinose smanjenju govora mržnje

U slučajevima govora mržnje izraženog na internetu, društvenim mrežama i drugim mjestima javnog prostora najčešće se izriču mjere upozorenja, što nije doprinijelo - niti prevenciji, niti smanjenju ovih delikata, kazala je zamjenica Zaštitnika Snežana Mijušković.

Govoreći na konferenciji „Uloga vaspitno-obrazovnih ustanova u prevenciji i  borbi protiv nasilja i govora mržnje na internetu“, zamjenica je ukazala da je govor mržnje veoma rasprostranjena pojava na internet portalima i društvenim mrežama.

“Često smo u prilici da vidimo, pročitamo, čitav spektar uvreda zasnovanih na rasnom, etničkom, vjerskom ili homofobnom motivu. Ovo je naročito izraženo nakon određenih društvenih dešavanja, događaja koji su u datom momentu aktuelni bilo kod nas, bilo u regionu i moglo bi se reći da direktno utiču na donošenje određenih političkih i drugih odluka”, rekla je ona.

Mijušković je navela da je u Internet prostoru svako o kome se piše, onaj koji piše ili onaj ko izrazi stav u vidu komentara na datu temu, potencijalna meta neprihvatljivog izražavanja mišljenja i govora mrženje.

Ona je podsjetila da se, zbog mogućnosti skrivanja identiteta na stavove sa govorom mržnje i sličnim sadržajima, reaguje kontra-optužbama i uvredama čime se govor mržnje dodatno širi. “Upravo zbog toga, ovakve sadržaje, kada je za to ostavljena mogućnost, treba prijavljivati administratorima kako bi se oni uklonili”.

Zamjenica Mijušković je dodala da je govor mržnje fenomen koji je usko vezan za slobodu izražavanja i da je teško  zamisliti da bi govor mržnje mogao biti u potpunosti zabranjen.

Kako je rekla, u demokratskim zemljama teži se da govor koji bi se mogao tretirati kao govor mržnje koji poziva na nasilje i nanošenje štete drugim licima samo na osnovu nekog njihovog ličnog svojstva, bude sankcionisan.

“Sloboda izražavanja kao princip naravno treba njegovati i podsticati, ali njene negativne manifestacije, kao što je govor mržnje, treba sankcionisati. Zakonodavni okvir daje mogućnosti za djelotvornu borbu protiv govora mržnje, predviđajući ga kao delikt koji podliježe prekršajnoj i krivičnoj odgovornosti”, rekla je zamjenica.

Podsjetila je da je Crna Gora ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o računarskom kriminalu sa Dodatnim protokolom koji se odnosi na kažnjavanje akata rasizma i ksenofobije učinjenih putem računarskih sistema, ukazujući i na Okvirnu Odluku Savjeta EU 2008/913/JHA o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije krivičnopravnim sredstvima.

Mijušković je istakla da se na govor mržnje mora odlučnije reagovati: izricanjem djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija,ali i kroz druge mehanizme kao što su prevencija, samoregulacija i kontra narativ.

Ona je saopštila da se djeca  obraćaju Zaštitniku zbog sve prisutnijeg nasilja uopšte pa i internet nasilja, te da se stiče utisak da se nasilje iz školskog dvorišta preseljava u virtuelni svijet (sajber nasilje).

“Vršnjačko nasilje, nažalost,  nije rijetka pojava u našem društvu. Zabrinjava činjenica da je ono sve učestalije u obrazovnim ustanovama, na mjestu gdje je najveći broj profilisanih stručnjaka, koji svakodnevno provode vrijeme sa djecom i prvi su koji mogu primijetiti određene promjene u ponašanjima i reagovati kako problemi ne bi eskalirali”, rekla je zamjenica Mijušković.

Ona je ukazala da ovaj problem zahtijeva adekvatnu i udruženu reakciju prosvjetnih radnika i stručnih saradnika škole, sa jedne i roditelja sa druge strane, kao i uključivanje organa starateljstva, zdravstvenih ustanova i organa pravosuđa, u cilju što uspješnije prevencije kako vršnjačkog nasilja tako i iskazivanja govora mržnje.